07. ožujak 2008.
Voljeti i mrziti istodobno… kako je to moguće…? Nekoga voljeti iz dubine svoje duše, a opet mrziti ga svom snagom…
Voljeti… to je tako snažan osjećaj… oni leptirići u trbuhu, onaj smiješak koji ne silazi s lica, tijelo koje drhti u njegovoj blizini… Želja da ga vidiš raste iz dana u dan. Da ti priđe, pogleda ti u oči i kaže "volim te." Da te dotakne, da ti lagano miluje ruke, da ti se približi i poljubi te. Da ti poljupcem prenese svako značenje tih riječi… VOLIM TE! Ali kad toga nema…
Mrziti… ona bol u srcu i tijelu… onaj osjećaj kada mu kažeš "volim te", a njega baš briga… kad se pokaješ zbog svojih riječi. Kada ga nema i neće doći… kad ga čekaš svaki dan na istom mjestu i nadaš se da ćeš ga vidjeti… iako s drugom… onaj osjećaj kada ti kaže da ne želi vezu… kada ti kaže da mu možeš biti samo prolazna zabava… E, taj trenutak… taj osjećaj što se tada rodi u tebi… To je mržnja…
Ali ljubav… ta prokleta riječ… taj prokleti osjećaj… Ljubav je ono što osjećaš unatoč silnoj mržnji… ono što osjećaš i nakon danonoćnog čekanja… ono što osjećaš i nakon što te želi samo za zabavu… to je onaj osjećaj što te gura dalje… onaj osjećaj što te nagna na oprost… onaj osjećaj zbog kojeg još više patiš iz dana u dan…
Psiho....!!!
Hej ljudi moji... ne obazirite se na ovo... samo frendici šaljem neke podatke za školu!!!! Javim se uskoro... kad završi škola... hahaha... pusa
Hej Dije evo ovo je za tebe! Sretno!
Diskurz rezultata
1.Analiza vlastitih rezultata – svoje rezultate usporedi s prosjekom grupe, komentiraj da li si zadovoljan, u kojem dijeli jesi u kojem nisi
2.Analiza ukupnih rezultata
a)između kojih smo vrsta pamćenja dobili najveći koeficijent korelacije
b)usporedi s hipotezama, da li su rezultati i hipoteza u skladu
c)da li su rezultati u skladu s dosadašnjim znanstvenim pokazateljima (inače znanstvene pretpostavke su da je korelacija između DP – RP –imaju visoku povezanost, DP – KP – do 0.20 (niska povezanost), RP – KP –imaju nisku povezanost, znači moraš usporedit naše rezultate s ovim pretpostavkama)
3.Koji je test najosjetljiviji (gdje je razlika među rezultatima najveća?)
4.a) navedi inicijale 5 učenika s najboljim rezultatima DP i što misliš u kojim djelatnostima bi oni bili uspješni
b) isto to za KP
c) isto to za RP
5. Zaključak
- odgovor na hipoteze
Za koga ove suze padaju...
Ti
Sve na tebe još me podsjeća,
A znam da nemam prava, zar ne?
Još te k´o svoju osjećam,
K´o dijete ti se radujem.
I tebi pjevam na sav glas
Nek´ čuje se do neba.
Toliko toga dijeli nas
A tako malo mi treba.
Ti, samo ti, srce u njedrima, vjetar u jedrima,
Ti samo ti što me najbolje poznaješ, u meni ostaješ.
Ti, samo ti, srce u njedrima, vjetar u jedrima,
Ti, samo ti, suza u oku mom, još venem za tobom,
TI ... NEDOSTAJEŠ MI!
Za koga ove suze padaju
Za koga su nocas
tvoje kose raspletene
nekom se nadas a bojim se
da to nisam ja
Jos su mi misli
u tvoje rijeci zapletene
i pitam se dal' je kasno za nas
bar reci mi da znam
Za koga ove suze padaju
kad ti ih ne cujes
i sumnjam da me pamtis
da mi ikad ime spomenes
I kome pruzam ove ruke
kada znam da nisi tu
u sobi sami ja i ljubav
jer jos samo imam nju
Koga li nocas gledaju
tvoje oci snene
i dal' je u njima jos uvijek
onaj isti sjaj
Ko da me nema
kada nisi pored mene
i neces doci predosjecam
bar reci mi da znam
Sveti Nikola!!!
Hej ljudovi i ljudice, kao što svi znate danas je 05. prosinac 2007. godine. Pa iznenađenje... ako ste bili dobri ovu godinu večeras će vas iznenaditi jedan posjet... sva dobra djeca (a i neki veliki) dobit će poklone (a neki i šibe) od svetog Nikole (i Krampusa)! Morate dobro uglancati svoje čizmice i staviti ih na prozor i očekujte vas hrpu darova! Pa evo malo o svetom Nikoli!
Sveti Nikola († Myra, Turska, oko 346.), svetac Katoličke i Pravloslavne Crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca.
Životopis:
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Legenda:
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Štovanje svetog Nikole:
Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.
Nadam se da vam se sviđa post... javite što ste dobili od svetog Nikole... pusa...
Ponedjeljak, 03.prosinac 2007.
Ljudi moji, evo mene opet… Ne znam šta da vam kažem osim da su mi ova zadnja dva dana jedni od najboljih u životu. Kako bi moja Ane rekla, netko je doživio katarzu pa me to jako veseli. Nisam time ništa loše mislila, naravno.
Pa evo, ukratko… kao što svi već znate (barem mislim da znate) ludujem za jednim dečko. Jako mi je stalo do njega, ali nešto je bilo pošlo krivo i sve je otišlo u k…! Ali opet, došlo je do toga da mi se jučer javio i to sasvim drugačijim tonom nego prije (barem se meni tako činilo). Lijepo smo popričali (barem ja tako mislim), i jako me je drago zbog toga. Želi (ne znam da li je još uvijek tako) da odemo na kavu (prijateljski) i da popričamo. Znam i to da on ne želi sa mnom ništa više od prijateljstva, ali meni je i to dovoljno, samo da ga mogu vidjeti. Ne tražim puno, barem ja tako mislim.
Isto tako znam da ću se još uvijek nadati nečemu više, ali opet, jednim dijelom sam se pomirila sa stvarnošću. Frendovi su mi pokušali "sriktat" neku vezu s jednim dečkom, ali ne mogu ja to. On je jako drag, dobar i simpatičan, ali ne osjećam to što osjećam prema D…..! Ano sorry, znam da ste se ti i Miro trudili, ali ne mogu. Znam da kad bi i bila s dotičnim, ne bi mogla prestati misliti na D…...
Pa uglavnom, nije da su neki ekstra razlozi, ali sretna sam. Cijeli dan mi smiješak ne silazi s lica. Skromna sam (ako to čovjek slobodno kaže sam za sebe) i ne tražim puno. Par poruka i riječi i evo sreće za mene. Već dva dana mi ništa ne može uništiti dan. Pisali smo i logiku danas i test je bio katastrofa, ali čak me ni o ne može izbaciti iz mog idiličnog svijeta.
Ako ovo ikad pročita, želim da zna da ne tražim od njega ništa više od prijateljstva. I to mi je dovoljno. Mogu se zadovoljiti sitnicama… Pusa svima… Pozdravlja vas vaša Ivana…
Nema ljubavi bez poštivanja. Ako
voljeno biće poštuješ manje od
od sebe to je možda naklonjenost.
Ako ga poštuješ kao sebe sama,
to je prijateljstvo. Ako ga poštuješ
više od sebe, onda je to ljubav.
(Rene Descartes)
Prijateljstvo znači biti brat i sestra:
Dvije duše koje se dotiču
a nikad se ne spoje.
Ljubav znači biti dvoje,
a ipak samo jedno.
(Victor Hugo)
Ljudi doživljavaju ljubav kao bol,
patnju, sramotu, opijenost,
nebo i pakao; s njom su povezani
najsnažniji životni osjećaji
i neizreciva dosada;
shvaćaju je kao slobodu i
ropstvo, ljubav je spokoj i nemir,
blagoslov i prokletstvo.
(W. S. Maugham)
Ako nekome željnom ljubavi
nudiš prijateljstvo,
to je kao da umirućem
od žeđi nudiš kruh.
(Thomas Moore)
22. studeni 2007.
Sada tek shvaćam one riječi… živite život punim plućima! Svakog trena na ovom planetu nešto se mijenja, netko nestaje… treba živjeti sve trenutke, i lijepe i manje lijepe jer svakog trena sve se to može raspršiti u prašinu zaborava… Mnogi problemi i činjenice me navode na ovakvo razmišljanje… Ljudi umiru, boluju i nestaju u trenutku… ostaju nam samo uspomene na njih… ali nama to nije dovoljno… nama treba njihova ljubav, njihovo veselje i sreća… želimo biti jedno s njima… nama trebaju oni… i zato svaki trenutak svoga života moramo provesti u prijateljstvu i brizi jedni za druge… iako imamo teških trenutaka u svakoj sekundi se nešto lijepo dogodi na ovome svijetu i to ne smijemo zanemarivati… ne smijemo biti sebični i razmišljati samo o svojoj sreći… svaku sekundu neka žena je sretna što će postati majka, dečko je sretan jer je možda upoznao ljubav svog života… i u ovom trenutku negdje na svijetu sreli su se prijatelji koji se nisu vidjeli godinama, nečiji djed i baka slave zlatni pir… sve se to događa… ali i u ovom trenutku negdje u svijetu tisuće duša napušta ovaj svijet i svoje bližnje… tisuće ljudi plače… sve se to događa sada… i zato moramo iskoristiti svaki trenutak…
Dogodi se nesreća i osoba koju poznaješ gotovo cijeli život napusti ovaj svijet, a ti tek onda shvatiš koliko ste malo vremena proveli skupa… koliko će ti nedostajati i onda se kaješ zbog toga… ali onda je prekasno… o tome treba razmišljati prije… smrt je prirodna pojava u ljudskom životu koju nitko ne može izbjeći… svi umiru, samo je pitanje da li će svoj život provesti u sreći i veselju ili u tuzi i žalosti… Nitko ne razmišlja o tome, ali kada se dogodi nesreća, koju nitko nije očekivao, onda tek postanemo svjesni prolaznosti života… Dogodilo mi se par puta da su osobe koje sam poznavala imale nesreće i neke od tih osoba su i napustile ovaj svijet… kako je teško doći na groblje i vidjeti majku kako plače na sinovu grobu… bio on 14, 19 ili 60 godina… ali majka plače i moli Boga da ga vrati… željela bi provesti još samo pet minuta s njim, pet minuta samo da se oprosti… jer mu nije mogla reći ni posljednje zbogom…
Mnogo puta požalimo zbog nečega što smo rekli voljenoj osobi prije smrti i zbog toga moramo biti dobri prijatelji svima… moramo se ponašati kao da nam je svaki dan zadnji… MORAMO ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA!!!
Ponedjeljak, 05. studeni 2007.
Veliki i mali… dečki i cure… mame i tate… šalim se… Uglavnom sve vas pozdravljam na novom blogu… Imala sam nekih tehničkih problema na starom pa sam odlučila početi pisati novog… i to manje depresivnog… Nadam se da će vam se svidjeti kao i prošli… Onim svojim pjesmama, postovima i sličnim bacala sam sama sebe u sve veću depresiju i sada želim da to prestane… Dogodile se su se neke lijepe stvari u mom životu u posljednje vrijeme i kako i sam blog kaže želim krenuti iznova, zaboraviti njega i sve što se zbilo među nama. Znam da će biti izuzetno teško, ali ne predajem se lako… Nadam se da ću uspjet… Sad, na početku pisanja želim se zahvaliti svima koji su ovo cijelo vrijeme bili uz mene… svim mojim prijateljima i vama s bloga koje ne poznam… imala sam potporu u svemu i zahvaljujem vam na tome… Veliki pozdrav mojoj Ancy koja je uvijek bila tu za mene… i posvađamo se i ne pričamo i tako, ali na kraju je opet sve ok jer ne možemo jedna bez druge… Pozdrav i mojoj Majici, a naravno Sanji i Mariji… Svi ste vi legende… Naravno ne smijem zaboraviti "plavu dalmatinku", Leicu i naravno Bracu! Svaka vam čast… Hvala…
I tako… rekla sam već da su se u mom životu dogodile neke lijepe stvari koje su mi dale razlog da krenem iznova… Al o njima u drugom postu… Pusa svima…
